Novosadski arhitektonski biro "Kuzmanov i partneri" projektovaće rekonstrukciju zgrade Radničkog, a arhitekta Lazar Kuzmanov se u autorskom tekstu osvrće na važnost ovog objekta za očuvanje identiteta Novog Sada.
Foto: 021.rs (Vega IT)
Piše: Lazar Kuzmanov
Kada posmatrate betonski skelet koji već dve decenije tužno posmatra krovove grada i kada dobijete tu čast da vam se omogući da kroz idejno rešenje predložite arhitektonsku reanimaciju ove stare zgrade Radničkog univerziteta, tada vam emocije ponude više rešenja nego arhitektonsko znanje.
Nije to obična zgrada koja je izgrađena pre 55 godina. Skoro da smo vršnjaci. To je zgrada koju su Novosađani zvali "Plavi neboder". U trenucima kada nas napuštaju oni koji su predstavljali identitet grada, ova zgrada treba da ostane simbol Grada Novog Sada koji je oduvek bila.
Kad sam bio klinac, to je bila prva zgrada od stakla koju sam video u životu.
U tu zgradu smo išli na prve časove engleskog ili na učenje nekog od zanata.
Moja prva izložba na Oktobarskom salonu je bila u holu zgrade i ona je verovatno i odredila čime ću se baviti u životu. U sali na prvom spratu sam bio na prvom predavanju o arhitekturi, koje je održao profesor Ranka Radović.
Sa vrha te zgrade se krajem devedesetih čuo glas slobode, glas koji nam je kroz talase Radija 021 ulivao nadu da ćemo je i doživeti.
Te dvehiljadite, dok sam posmatrao požar stojeći u Stražilovskoj ulici, sa trinaestog sprata gde je bio smešten radio, moj drug Rade, novinar tog Radija, spuštao se niz gromobranski kabel kako bi se spasao od vatrene stihije. I spasao se. Radio 021 i zgrada Radničkog nisu. Nažalost.
Dok nije postala skelet, zgrada Radničkog univerziteta je bila simbol Novog Sada, simbol jednog slobodarskog grada otvorenog za sve ljude, u plemenitoj misiji prosvete građana, arhitektonski prepoznatljivi reper koji je postao deo kolektivnog sećanja mnogih generacija koje su sebe nazivale Novosađanima.
Što je govorio jedan moj gari: "Živeo sam dugo u Vase Stajića i ta zgrada je za mene bila New York".
I zato je toliko važna odluka kompanije Vega IT da vrati život ovoj zgradi.
Idejni koncept nove arhitekture "Palate Vega Radnički" je očuvanje identiteta objekta uz savremenu oblikovnu prepoznatljivost i korišćenje novih materijala i savremenih obloga.
Bitna vodilja kod formiranja idejnog rešenja je bila da se zadrži vertikalnost objekta kako bi se očuvala vitkost kompozicije. Uvođenje rama koji obuhvata objekat je imalo i funkcionalni i oblikovni smisao. Tako koncipiran ram daje karakter objektu, uokviruje ga kao sliku, a opet funkcionalno pokriva elemente na fasadi.
Glavna opna objekta je fasada od staklene zid zavese, koja u svom rasteru podseća na ritam i podelu otvora koju je imao objekat u svom nekadašnjem izgledu. Vertikalnoj podeli na fasadi suprostavljene su jake horizontale koje su u osnovi pomerene u odnosu na postojeći gabarit osnove i na taj način omogućavaju da ulični front objekta dobije neophodnu dinamičnost.
Prozračne staklene površine fasade daju mogućnost da se ambijent unutrašnjeg prostora oseti i u spoljašnjem prostoru, odnosno saglediv je i iz uličnih vizura.
Kao doprinos zelenoj izgradnji predviđena je mogućnost ozelenjavanja objekta. Jake čelične horizontale su predviđene da budu i žardinjere sa rastinjem. Pogled na zgradu koji bi se sagledavao sa pozicije centra grada odnosno iz pravca Ulice Modene, bio bi pokriven tom "zelenom zavesom".
Zahvalio bih svojim saradnicima, a pre svega kolegama iz kreativnog studija "Case3D Proptech Solutions", koji su mi pomogli da vizuelno prikažem svoje rešenje na najbolji mogući način.
Zahvalio bih se kompaniji "Vega IT", što su me pozvali da učestvujem na ovom konkursu. Ja sam pokušao da im odgovorim atraktivnim izgledom objekta koji svedenom arhitekturom daje utisak elegancije, a karakterom i jasnom estetikom omogućava prepoznatljivost brenda koji gradi ova kompanija.
Lazar Kuzmanov je tekst objavio na svom Fejsbuk profilu, a 021.rs ga prenosi u celosti uz dozvolu autora.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Prvo,odma treba zaboraviti na radnički jer on je izgoreo 2000-te i nema ga više a neće ga ni biti onakvog kakvog ga mi novosađani pamtimo.Srbija dali ima ptrebe tolike za ITstručnjacima ili je to opet izvoz jeftine radne snage za potrebe zapada.Vojvodina ravnica ,raste ono što nama stiže na naše stolove ona nas hrani,ne možemo da se hranimo gigabajtima....nema više radničkog ,što neko reče tu ,za mesec dana ćemo zaboraviti i to je to,kao što smo zaboravili još jedan simbol grada pečurku benzinsku pumpu jedinstvenu građevinu...i tako malo po malo ode naš grad ako je naš ???
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Zoran Veljković u London je otišao devedesetih poslom, snimao je sa Majklom Kejnom, Džoli Ričardson i Piterom Hauitom. Dobitnik je nagrada za kameru za filmove "Bridge", "A Sicilian Dream" i "After Fall, Winter". Danas predaje na Filmskoj školi Rejndens u okviru istoimenog filmskog feestivala.
Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.
Značaj nasleđenog ne može da se meri u sadašnjem vremenu. Svesni su toga ljudi koji su za nasleđe zaduženi ali i mnogi drugi koji osećaju čvrstu ukorenjenost u podneblju pod nama.
Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.
"Da bi čovek ponovo postao čovek i živeo smisao stvarnog života, mora da ugasi svoj lažni profil, lažnu predstavu o sebi koju je skovao i do kraja poverovao u nju. Šizofenost tog postojanja, u kojem je sam, iako uveren da je sa svima, već ga u ovom trenutku skupo košta", kaže akademik Zoran Paunović u intervjuu za 021.rs.
"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.
Bio je čovek koji je ritmom srca nekoć terao u promene. Bio je beskrajno duhovit, prostodušan, neposredan, nekako jednostavno mudar, nadasve harizmatičan. Bio je i izvrstan bubnjar, ozbiljna ljudina. U jednoj od onih davnih, nade punih uočipetooktobarskih noći, nastao je intervju iz kojeg 021.rs donosi najzanimljivije delove.
Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.
Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...
Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?
Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.
Teško da će u Srbiji biti veći broj spremnih i sposobnih da za odlazak "brzim vozom" iz Novog Sada u Beograd ili obrnuto izdvoje 1.000 dinara, gotovo trostruko više nego što je današnja cena. A bez putnika nijedna pruga nema ne samo finansijskog opravdanja, već ni smisla.
Generacija rođena strašnih devedesetih, uz časne izuzetke, stasala je u neimenovane eksperte za gubljenje vremena, koji su usled virtuelnog bitisanja, onemoćali za međuljudske odnose, kaže u intervjuu za 021.rs mlada rediteljka Ružica Anja Tadić.
Odmalena su nam govorili da se čaj od kamilice pije kad te boli stomak, ali sve su prilike da je to još jedna od zabluda odrastanja. On se izgleda pije kad imaš znatnih tegoba sa glavom.
Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.
Fantazmagorične storije o vojvođanskom manastiru u kojem su po svoj mir i svoje prvo "ja" dolazili, tada tek dečarci, a posle neki od naših ponajboljih glumaca: Nebojša Dugalić, Nenad Jezdić i Sergej Trifunović, raspaljivale su radoznalost beogradskih pozorišnih krugova sredinom strašnih devedesetih godina.
Često su se proteklih dana mogle pročitati vesti o tome kako su oboreni biciklisti diljem Novog Sada i čovek se stalno pita, pa šta rade ti biciklisti kada bivaju oboreni?! A onda to doživiš u punom sjaju, prelazeći na zelenom kod "Norka".
Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.
Kao novinarka nedeljnika "Nezavisni" Marija Gajicki bila je među onima koji su pratili Đorđa Balaševića od Novog Sada do Sarajeva, na njegov prvi posleratni koncert. Ovo je kratko prisećanje na taj dan.
Komentari 14
Santinel
/
pa radi laza i sa galensom.
eno pupinova palata.
na srecu pariski magazin nije uradjen po njegovoj monstruoznoj ideji
комша
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar