Bez opozicionog viđenja krucijalnog pitanja

Tvrdnja ne malog broja stranačkih čelnika da će za najavljenu izgradnju autoputa Novi Sad - Zrenjanin država od novog vlasnika PKB po mnogo višoj ceni nego što je prodala, otkupiti deo poljoprivrednog zemljišta, ne samo što se pokazala neutemeljenom, već je opozicija ispustila mogućnost da pod lupu stavi mnogo veći problem, saobraćajnu politiku srpske vlade.
Bez opozicionog viđenja krucijalnog pitanja
Foto: 021.rs

Piše: Živan Lazić

Kada je krajem marta, na promotivnoj kampanji u središtu Banata, najavio autoput Zrenjanin - Novi Sad, predsednik Vučić je izokola potvrdio govorkanja da aktuelna vlast odustaje od ranije isticane gradnje brze saobraćajnice po postojećoj trasi između dve vojvođanske varoši.

Potom je ministarka za saobraćaj Zorana Mihajlović više puta u etar lansirala budući autoput.

Komasacija, novom trasom

Ni opozicija nije ćutala; ne znano kako, zaključila je da će nova trasa ići preko poljoprivednog zemljišta, koje je u nedavnoj privatizaciji (relativno jeftino) kupio novi gazda, iz jedne arapske zemlje. Optužila je Vladu Srbije da će morati deo zemljišta otkupiti po znatno višoj ceni nego što ga je prodala.

Resorna ministarka je odgovorila da pri izgradnji kapitalnih projekata, država ima mogućnost da do potrebnih površina dođe komasacijom, dakle otkupom u kome ona sama i određuje cenu, svakako imajući u vidu i signale sa tržišta, ali i druge momente. Potom je pojasnila da će put ići sasvim drugom trasom od postojeće, te da neće zalaziti u oranice novog vlasnika.

Precizirala je da će drum biti dug oko 58 kilometara, dok je orijentaciona cena između 300 i 350 miliona evra. Rok izgradnje je tri godine.

Čari poluvesti

Manja je nevolja opozicije što se pokazalo da se oslanja na poluvesti, u politici se takve stvari često dešavaju.

Veći je problem što je izostalo opoziciono viđenje krucijalnog pitanja kakva je saobraćajna politika Vlade Srbije u celini. A trasa između dva grada je dobar povod.

I ona čija se gradnja najavljuje, i ona, železnička, koju srpska vlada uporno izbegava.

Postojeća trasa dobra

Stranke van vlasti imale su sjajnu priliku da pitaju zašto se napušta postojeća drumska trasa. Sasvim je solidna, za sedam kilometara kraća od buduće.

Geometarski i problemi pribavljanja neophodnog zemljišta mnogo su jednostavniji nego u slučaju nove trajektorije. Možda je inicijalno pitanje da li je za promet između dva grada potreban autoput ili je dovoljno postojeći put poboljšanjem i manjim proširenjem preobraziti u bržu saobraćajnicu.

Za povezivanje dva grada, ali i Banata sa svetom, važniji je šinski sistem. Između dve grada nema direktne železničke veze, a ako se baš hoće vozom iz Zrenjanina putovati za vojvođansku prestonicu, put dug čak 98 kilometara vodi preko tri pruge.

Pokušaji da se oživi putanja nisu uspeli ni prošlogodišnjom restauracijom većeg dela ove trase.

Nedostaje voz

Rešenje postoji, i to jednostavno i relativno jeftino. Trebalo bi dograditi samo 17 kilometara koloseka između Žablja i Zrenjanina, te malo poboljšati šine na delu postojeće pruge Novi Sad - Žabalj, i dva najveća vojvođanska grada bi bila povezana šinama dužine 45 kilometara.

Relacija bi se prelazila za manje od 50 minuta, više nego tri puta kraće nego što je po tropružnoj relaciji milio voz, sve dok, zbog nezainteresovanosti putnika, linija nije ukinuta. Niko nije šašav da između dva obližnja grada vozom putuje tri sata.

Banat ka Koridoru 10

Uspostavljanje kratke i efikasne šinske veze bi pomoglo da se šinski sa Novim Sadom povežu i Kikinda, Novi Kneževac i Vršac, te da se revitalizuju vozovi na relacijama ova tri grada sa Zrenjaninom, sada sa mogućnošću da put dalje vodi ka Novom Sadu i Evrokoridoru 10.

Bio bi to šinski izlaz u Evropu za ceo Banat i njegovu privredu u kojoj se proizvodi mnogo kabaste robe, nafta, petrohemijski proizvodi, glina, građevinski materijal, đubriva, ratarski usevi, idealno za transport vozom.

Ujedno bi se i otvorilo pitanje sve ubrzanijeg nestajanja sporednih pruga u Vojvodini, sa njima i života u na šine naslonjenim varošicama i selima.

Pohvale i upiti

Vojvođani nisu zagledani samo u sebe, zanima ih šta se i drugde dešava. Tako je opozicija mogla otvoriti i pitanje saobraćajne politike u celini, preciznije izgradnje većeg broja autoputeva u Srbiji.

Uz pohvale za dovršetak kraka Koridora 10 ka Skoplju, može se i postaviti pitanje koliko ima opravdanja Koridor 11, posebno poslednjih 100 kilometara prema Crnoj Gori. Izuzetno skupa trasa na kojoj nema većih naselja, pruga po sličnoj putanji, do Bara, svojevremeno se pokazala kao veliki promašaj.

Preskupo za Medare

Nejasno jesu li nam za povezivanje sa Bosnom i Hercegovinom potrebna dva autoputa. Još je veća upitanost nad najavljenom izgradnjom autoputa Niš - Medare, odakla trasa vodi preko Kosova i Albanije, završavajući se u Luci Drač.

Čak 850 miliona evra košta 77 kilometara na našoj teritoriji, a put za srpsku privredu nema značaj.

Ko će vraćati novac

Nikako se ne bi trebalo zaboraviti da sve saobraćajnice gradimo iz kineskih kredita, uz uslov da je glavni izvođač kompanija iz zemlje kreditora. Naše firma nekako ugrabe samo grube i slabije plaćene poslove.

Tako u nepovrat odlazi prilika da se izgradnjom infrastrukture razvijaju domaći pogoni. Naravno, novac će se morati vraćati, o tome aktuelna vlast ne govori. Ali, mlađim generacijama ostaje obaveza. To su pitanja za čija otvaranja je opozicija imala odličan povod.

Međutim, odlučila se za poluvesti i medijsko prepucavanje frazama. Šteta, na ponudi je bila mnogo bolja opcija.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • dijasporac

    24.05.2019 17:17
    @Светозар Милетић
    Vidi se da o ovom pitanju uglavnom komentarisu Bacvani, sem prvog beckereckog komentatora. Bacvani ocito ne znaju kako izgleda u Banatu, dakle jos jednom, od Zrenjanina postoje dva razlicita druma koja vode duz Tamisa prema istoku. Prvi, sa leve strane Tamisa ide za Panncevo i , logicno, se zove pancevacki drum, sa desne strane Tamisa ide beogradski drum (omi sa beogradske strane ga zovu zrenjaninski put, cak postoji i ulica sa tim nazivom).

    Taj beogradski (zrenjaninski) put ide po zemljistu izmedju Tamisa i Dunava, to je onaj deo na karti gde administrativna teritorija Beograda ulazi duboko u Banat i na tom zemljistu se nalazi svih 17 hiljada hektara AlDahre (bivseg PKB-a), Padinska Skela, Borca i Ovca.

    Dakle, jos jednom, meni je onako blago strucno (pazi kad sam zavrsio gradjevinski fakultet) nejasno gde taj autoput moze proci da ne zakaci zemlju AlDahre a da bude dug 58km koliko sad ima zrenjaninski drum ka BGD. Druga trasa bi morala da ide sa leve strane Tamisa, trasom ka Pancevu i bila bi duza 10-15km. Lazu predsednik, laze ministarka ili nemaju pojma, sto bi mi i jedno i drugo od njih bilo realno za ocekivati.
  • Светозар Милетић

    24.05.2019 09:02
    Нису ми јасне неке ствари у овом чланку. Новинар се позива не неки полувести а он сам прави полу вест. Као прво на релацији Нови Сад Зрењанин нема земљишта у власништву ПКБ (она је на релацији Зрењанин Панчево). Друго, за пругу Нови Сад Зрењанин треба мост а не само 17км пруге. Треће, пруга Нови Сад Жабаљ им авише кривина него стаза на Мишелуку тако да не видим какав цивилни саобраћај може да се одвија по њој (лакше је направити нову деоницу Нови Сад Жабаљ Тиса Зрењанин ...
    Нови Сад Зрењанин је довољно проширити постојећу трасу и сви задовољни
  • Baš tako

    24.05.2019 08:44
    U javnost nije došla ni jedna studija o opravdanosti izgradnje tih silno obećanih auto-puteva. Ono što puno košta daje i veće mogućnosti za nečiju zaradu. Da li nam zaista trebaju toliki auto-putevi? Ko će ih održavati i sa koliko novca? Ko će se njima i koliko voziti? Svaki auto-put preseca zemlju, potrebno je mnogo petlji i mostova da se presečene njive spoje kako bi oni koji ih obrađuju mogli do njih i stići a da ne idu kilometrima okolo. PUTEVI KOJE DANAS IMAMO SU U VEĆINI KATASTROFALNO ODRŽAVANI - Kada će se oni popravljati ili proširivati?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.