Moko, vrati se

Ukoliko košarkaška reprezentacija Srbije na poziciji graditelja igre ne bude našla primetno bolje rešenje, i na narednim šampionatima će sve ređe i sve teže osvajati medalje.

Piše: Živan Lazić

Bilo je dovoljno gledati samo drugu četvrtinu utakmice sa Špancima i uočiti da košarkaška reprezentacija Srbije ima krupan problem, vidljivo slabije igrače na poziciji graditelja ige.

Iskusna ekipa je zaigrala presing, slabost naših bekova došla je do izažaja i tim sa Iberijskog poluostrva je preokrenuo rezultat. Rutina je bila dovoljno da se sačuva pobeda.

Brz presing

Poučeni taktikom Španaca, Argentinci su zaigrali slično, veoma brzo. Naši bekovi nisu mogli izdržati tempo i "gaučosi" su eliminisali favorita na papiru.

I pre šampionata u Kini slutilo se da nam je pozicija pleja tanušna, pogotovo kada smo tokom priprema ostali bez Miloša Teodosića. Objektivno, ni on nije tipičan plej, više je bek pucač, ali je prekomandovan i, kao vanserijski košarkaš, snašao se i u novoj ulozi.

Ipak, više mu odgovaraju evropske lige, među američkim profijima nije se snašao.

Presahla škola

Zapravo, o slabijem prilivu graditelja igre iz čuvene "jugoslovenske košarkaške škole" govori se već duže vreme.

Hrvatska je odavno uočila da i njenu selekciju, i to četvrt veka, muči isti problem. Zapravo, samo je Slovenija sa braćm Zoranom i Goranom Dragićem imala sreće i doletela do evropske zlatne medalje.

Nije lako objasniti otkud među novijim generacijama toliki manjak organizatora igre. Još od vremena kada je selektor Aleksandar Đorđević prestao igrati, a pedeset i dve su mu, nismo lansirali pleja za sam svetski vrh.

Nekada smo uživali u igračkim lucidnostima Zorana Slavnića ili Srećka Jarića, divili se Borutu Basinu ili Josipu Đerđi, danas, pak, sve ekipe u Srbiji igraju tipsku košarku, sa previše šablona i školskih varijanti. Maštovitih organizatora igre sve je manje.

Oslonac na strance

Ne mali broj poklonika košarke smatra da je pogrešna orijentacija domaćih, naročito najboljih klubova na strane igrače.

Naši talenti, još premladi da bi bili oslonac tima, ne dobijaju dovoljno prilike za igru i razvoj.

Problem je izražen posebno među graditeljima igre, s obzirom da je klubovima lakše, brže i jeftinije kupiti solidne tamnopute igrače, nego upuštati se u dug i neizvestan proces stvaranja pleja u sopstvenom igračkom pogonu.

Nema trenera specijalista

Naši najbolji graditelji igre iz prethodnih generacija, pre svih Slavnić i Đorđević, imaju i pored izvesne neprihvaćenosti u pojedinom periodu sasvim solidne trenerske karijere.

Međutim, nijedan od njih nije nikada bio angažovan u posebnom radu sa mladim igračima na bekovskim pozicijama. Naši klubovi kao da nemaju sluha za specijalizaciju u trenerskom poslu.

A podsetićemo, upravo je Zoran Slavnić taj, svakako ne jedini, koji je, kao budući trener "Šibenke", uočio raskošan talenat Dražena Petrovića, posvetio mu posebnu trenersku pažnju i sa šesnaest godina lansirao ga u seniorski prvoligaški tim.

Pametnom dovoljno

Znatno pre zavšnice šampionata napustili smo Kinu, Španci i Argentincu su nas nadigrali na gotovo isti način.

Time su nas tradicionalni rivali i opomenuli da će srpska selekcija, ukoliko za slabu tačku ne nađe bolje rešenje, i na narednim takmičenjima sve ređe i sve teže osvajati medalje. Pametnom dovoljno.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Anonimus

    12.09.2019 13:51
    Možda je u tekstu malo prenaglašen kritički stav, ali činjenica je da nam nedostaju graditelji iugre svetskog nivoa, a igra celog tima nam je prilično spora.
  • Ljanmi

    12.09.2019 12:57
    Samo polako
    Polako, malo je ovaj tekst previse crn da tako kazem. Pa ljudi na prethodnih 4 takmicenja smo igrali 3 finala i jedno polufinale, o cemu pricamo? Pred ovo SP se podigla prevelika euforija, neka to bude za nauk. Imamo kvalitetne plejeve, pre svih tu mislim na Micica, znamo svi kakav je porodicni problem imao, jeste lose odigrao ali mu se nema sta zameriti, Efes je vodio do finala Evrolige sto nije mala stvar. Back up plej je Jovic, na koga je spletom okolnosti pao preveliki teret, a on nije igrac koji moze da iznese teret ekipe koja pretenduje na zlato. Teodosic to moze na primer jer zna kako se igra pod pritiskom. Imamo i malog Karapandzica koji ce biti odlican plej za koju godinu. Glavni razlog ovakvog rezultata su prevelika ocekivanja, prevelik pritisak sa kojim se nisu mogli nositi. Pogledajte sa kakvim ocekivanjima su dosli Spanci, Argentinci, Francuzi i gde su sada, a sa kakvim ocekivanjima smo dosli mi, Amerikanci, Grci, pa i Litvanci.
  • Bot

    12.09.2019 12:48
    Bot
    Mislim daje vučić naredio saletu da sve izgubimo dabi dobili izlaz na more kao zamena za kosovo a i papa iz rima se slaže.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.