"Dnevnik Diane Budisavljević" - dirljivo umetničko i izuzetno ljudsko delo

Ovaj film potresno je svedočanstvo o tome koliko čovek može da bude nečovek i koliko je, ukoliko imaš mozga i duše, moguće biti čovek.
U filmu "Dnevnik Diane Budisavljević" ne ispali se ni jedan jedini metak, ne vidi se krv, niti direktno nasilje u njegovom svepojavnom obliku. A ipak više od ijednog do sada snimljenog ratnog ili antiratnog filma, u svakoj svojoj sekundi, svedoči o užasu rata i naopake ljudske prirode.
 
Posle njega, čovek ne ume da hoda, ne može da progovori ni reč...
 
S poštovanjem i mnogo saosećanja za bol i tugu preživele dece iz logora koji u filmu, njih četvoro, svedoče o svojim logoraškim iskustvima od pre skoro 80 godina, s prefinjenim osećajem za trajanje svake scene, sa znalački postavljenim tempom, izuzetnim smislom za moćan kadar, izvrsno osmišljenu montažu, sa neverovatnim sluhom za muziku i mesta gde treba, a gde ne treba biti - za svaki delić filma, sa vrlo jasnim neverbalnim porukama o ljudskoj gluposti koja uvek ima isti oblik  - napravljeno je ovo dirljivo umetničko delo.
 
Nadasve izuzetno ljudsko delo.                                
                                    
U ekipi koja je radila na filmu bilo je mnogo ljudi, treba pročitati sva njihova imena na špici filma, počevši od istoričara filma Silvestera Milete, a rediteljka Dana Budisavljević zaslužna je što je na videlo izašla priča o hrabroj Austrijanki Diani Budisavljević koja je u doba NDH, najviše iz logora Gradiška 5 (koji je bio u okviru logoraškog kampa Jasenovac) spasila preko 10.000 pravoslavne dece.
 
"Dnevnik Diane Budisavljević" je podsećanje na to šta su uradile ustaše u NDH i šta su uradili komunisti samo dve nedelje po okončanju rata, ali i gong upozorenja ovom našem vremenu u kojem se fašizam budi u (ne)očekivanim oblicima...
 
To je film o građanskoj pobuni protiv zla, borbi za dobro, film o zajedništvu koje je, svedoči on, moguće i u najgorem vremenu. Istovremeno, ovo je film koji nas pita, imamo li mi danas snage da budemo dobri ljudi ili u nama čuče oni koji će u ime udobnosti učiniti sve za podobnost?
 
Ko smo mi - 75 godina posle?
 
Film se trenutno prikazuje u bioskopima. Svako ko drži do sebe treba da ga vidi.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • NS

    18.11.2019 18:57
    Y
    Izvinjenje .
    Greškom upisan znak -
  • Y

    15.11.2019 15:28
    Manja,
    mislim da nikog ne interesuje posebno da li priznajete tekst koji je poziv da se pogleda film o jednoj izuzetnoj osobi i prilika da se podsetimo, a neki možda i da tek sada saznaju za strahote koje su se desile.Smatram da je tekst autorke dobar, prenela nam je svoje utiske i hvala joj što nam je ukazala da sad imamo priliku da ovaj film pogledamo u bioskopu.Ja svakako neću propustiti ovu mogućnost.Nisam sigurna da li je ovaj film pogodan i za decu školskog uzrasta, ali se sećam da sam kao učenica možda 5. razreda krajem šezdesetih išla sa školom da gledam film "Hladni dani". Taj film je ostavio dubok utisak na mene , tada sam saznala šta su neki moji sunarodnici uradili građanima Novog Sada 1942. godine i stidim se zbog toga.Stid me je i izuzetno mi je žao. Želim da se tako nešto više nikad ne desi.Za mene genocid predstavlja i ubistvo jednog čoveka druge nacije, ako je to učinjeno zbog nacionalne netrpeljivosti. Zato pogledajmo ovaj film, napišimo svoje utiske i tražimo načine kako da nam na ovim prostorima bude bolje svima nama. Inače, ipak mislim da zločinci nemaju nacionalnu pripadnost, jer predstavljaju posebnu sortu.
  • Milo

    15.11.2019 14:13
    Da
    Nigde u filmu ne spominje da su u pitanju Srpska deca,i to nisu Nacisticki vec Ustaski Hrvatski rezim!!!!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.