Tibor Varadi za 021 piše iz Budimpešte: Da li ćemo nastaviti da se plašimo jedni drugih?

Ne znam šta će da ostane od ovog sveta koji se sada formirao oko nas. Možda ćemo ubuduće biti više svesni da, koliko god da smo različiti, svi delimo istu sudbinu. Ili ćemo možda nastaviti da se plašimo jedan drugog...
Tibor Varadi za 021 piše iz Budimpešte: Da li ćemo nastaviti da se plašimo jedni drugih?
Foto: 021.rs
Svetski ugledni profesor i pravnik Tibor Varadi, član SANU, diplomac Harvarda, autor nekoliko naslova izuzetne dokumentarističke proze, u ovom trenutku je u Budimpešti. Njegov mart trebalo je da bude prilično gust, na relaciji Budimpešta-Zrenjanin-Novi Sad-Beograd. Trebalo je, ali je novonastala situacija sve promenila.
 
Za 021.rs piše iz svog stana u glavnom gradu Mađarske...
 
"Ove nedelje sam imao (odnosno trebalo je da imam) veoma bogat program u Novom Sadu i u Beogradu. U utorak, 17. marta, imao sam (trebalo je da imam) sastanke u SANU, zatim jedno predavanje na beogradskom Pravnom. U četvrtak je trebalo da učestvujem u razgovoru o jednoj novoobjavljenoj knjizi u knjižari Bulevar books u Novom Sadu. U petak je trebalo da prisustvujem jednom događaju u Beogradu koji organizuje Nacionalni savet Roma. Planirao sam u sredu da odem i u Zrenjanin.
 
Ovo pišem danas, baš te srede. Prošle srede sam još mislio da ću da putujem za Novi Sad/Beograd/Zrenjanin - kao što to činim jednom ili dva puta svakog meseca. Dan docnije (prošlog četvrtka) sam već bio odlučio da ne idem, ali nisam morao da se izvinjavam, jer su događaji otkazani otprilike u isto vreme kada sam i sam odlučio da ne putujem. Danas sam saznao, da ne bih ni mogao da idem - zbog toga što se smatra da sam prestar da izlazim iz kuće.
  
U Pešti za sada još mogu. Šetam se dva-tri puta dnevno, ali više ne idem ni u radnje, ni u kafane. Moja žena je pokupovala dosta zaliha, kupili smo čak i jedan novi frižider, da bismo mogli da čuvamo više hrane. Dakle za neko vreme smo se zaštitili protiv buduće gladi.  
 
Ne znam da li smo se zaštitili i protiv virusa - to još treba da se vidi. Na ulici gledam tramvaje, ali više ne koristim javni saobraćaj. Izgleda da ne koriste baš ni drugi. Tramvaji - kao i autobusi - skoro su prazni. 
 
Čitam istovremeno da se u Austriji, na autoputu prema Mađarskoj, stvorila kolona duga oko 50 kilometara. Ta distanca mi je dobro poznata. To je otprilike daljina između Novog Sada i Zrenjanina.
 
Danas sam u toku šetnje na ulici sreo svog komšiju. Nasmešio se i prešao je na drugu stranu ulice. To je trebalo da bude jedan dobronameran gest. Čovek je hteo da nagovesti da, ako bi ne daj Bože bio zaražen, želi da me zaštiti.
 
Ranije, ljudi koji su hteli da pokažu da su mi dobri prijatelji nisu prelazili na drugu stranu ulice. 
 
Ne znam šta će da ostane od ovog sveta koji se sada formirao oko nas. Možda ćemo ubuduće biti više svesni da, koliko god da smo različiti, svi delimo istu sudbinu. Ili ćemo možda nastaviti da se plašimo jedan drugog.
 
Inače, svaki čas dobijam mejlove koji nastoje da mi daju savete, kao i da stave stvari u neku perspektivu. 
 
Danas mi je, kao bivšem studentu, u 14:01 časova, stigao mejl sa Harvard Law School. Daju mi savete i na kraju teksta kažu da sada "svi ulazimo na nepoznatu teritoriju", ali da će nastojati da nas obaveštavaju. 
 
Jedan drugi mejl sam dobio od jednog svog bečkerečkog prijatelja sa kojim sam nekada igrao vaterpolo u klubu 'Proleter'. Tu vidim pokušaj da se zacrta neka perspektiva. Čubra mi citira sledeće reči: 'Ja ovakvu paniku ne pamtim još od onomad kad se u našem selu pročulo da Radojka ima triper.'
 
Pokušavam da se snađem".
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Predsednik Meseca

    20.03.2020 02:54
    Nece ovo na dobro izaci. Dok ljudi umiru vojska preuzima privatna preduzeca u Madjarskoj, svaki diktatorcic koristi ovakvu situaciju da zgrabi koliko moze, a sada se moze. Nema otpora dok vlada kuga.
  • Lajos Pete

    19.03.2020 23:04
    Prof.Värady
    Postovanje Profesore Velika mi je Cast da VAS i pok.Vladu Maksimovica Vozim do Budimpeste(Spavali u Hiltonu) i nazad Puno pozdrava Lajcsi iz N A P a
  • Marko

    19.03.2020 22:04
    Pozdrav profesoru. Pamte se tekstovi iz lista Republika. Ko hoce moze naci na netu.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.