Dule Dronjak za 021 piše iz Španije: Sve se zaustavilo za sve

"Ako radiš nešto korisno to proizvodi serotonin, poboljšava raspoloženje, učini da više vrediš sebi, sveukupno je dobro i protiv stresa koji preživljavamo", kaže za 021 u svom izveštaju iz turističkog gradića Ljoret de mar Novosađanin koji tamo živi već 27 godina.
Dule Dronjak za 021 piše iz Španije: Sve se zaustavilo za sve
Foto: 021.rs

Novosađanin Dule Dronjak od 1993. živi u Španiji, u katalonskom turističkom gradiću Ljoret de mar na obali Mediterana. Priča nam o tome kakva je atmosfera na jugu Evrope, jednog kišnog dana, zbog čega je, kaže, sve nekako dodatno drugačijeg tona u odnosu na dane kada je sunce, pod kojim je, bar psihološki, i koronarna izolacija unekoliko lakša.

"Optimizam uliva činjenica da su ljudi u mojoj okolini i kvartu disciplinovani. Ponašaju se dosta korektno i nadam se da je tako i mimo ovog kraja.

I ovde, kao i u Srbiji, ljudi kritikuju vlast da je mogla i ranije da počne sa merama opreza i zaštite, jer bi u tom slučaju sveukupna slika možda mogla da malo bolja. Sada su se već vrlo uozbiljli i shvatili da se radi o velikom problemu.

Nose se maske, ko ih ima, ali rasulo je u tom smislu i ovde, ne samo u Srbiji. Nema ih dovoljno, a nema ni dezinfekcijskih sredstava u dovoljnoj meri. 

Sve se zaustavilo za sve - mene, komšiju, hotel koji se nalazi preko puta mog stana, pa onda nije teško zaustaviti se i sam. Kiša, prosto, pada za sve.

Na samom početku bilo je malo i panike, videlo se to po kupovinama, i to mi je čak negde i pomalo razumljivo, jer ne dešava se ovo čudo svakog dana. Svima nam se ispremeštala ta dnevna agenda, navikavamo se na to.

Evo ja sam u 10 dana izašao tri puta napolje. Imam doduše balkon pa je malo lakše. Moja deca su manja, izađu u dvorište, ispostavilo se da je srećna okolnost sada to što se klinci ovde baš i ne druže kao u Novom Sadu na primer.

Što se škole tiče, nastavnici šalju zadatke deci, ona ih rade pa šalju nazad, roditelji su dosta u sve to uključeni. Škole, u njenom poznatom obliku, ovde godine definitivno više neće biti.  

U samouslugama ima svega, u nekim trenucima nestane ili je nedostajalo famoznog toalet papira, jednom nisam našao vode, sredstava za dezinfekciju nema. Izlazi se samo po neophodne namirnice, da se prošetaju ljubimci.

Jeste, tačna je vest da su duhoviti Španci šetali čak i koze. Znam jednog koji je šetao kanarinca, policajac ga je zaustavio, na kraju i pustio kada mu je ovaj rekao da je posle sedam dana izolacije morao da izađe.

Ja lično nisam odmah shvatio ozbiljnost situacije. Ne gledam TV, trudim se da me ne zatrpavaju dnevne vesti i tek kada su škole prestale da rade i kada su počeli da otkazuju velike manifestacije poput Mobile week-a u Barseloni, uvideo sam da to nije tek neki puki virus.

Ipak nisam upao u paranoičnu paniku dezinfekcije, vrlo pazim i poštujem sve preporuke. Skinem sve sa sebe kada dođem kući, ubacim u mašinu, dobro operem ruke i obučem odeću za kuću.

Čitam o tome kako se dosta naših ljudi panično vratilo u Srbiju. Znam neke druge primere ljudi koji se ponašaju odgovorno, i uprkos tome što bi rado videli svoju porodicu, ostaju tamo gde su, jer shvataju dramatičnost situacije.

Drago mi je da vidim da bogate firme i ljudi po svetu doniraju novac za istraživanja ovog virusa. Ne mogu sada da procenjujem da li su istinski humani, da li je to marketing ili su se samo uplašili za svoje poslovanje jer i te kako mogu biti ugroženi ako ovo potraje.

U Srbiji, nažalost, nema tako jakih firmi koje bi donirale novac, ali je nekako ohrabrujuće čitati da su to uradili Armani, Inter, Milan. Verujem ipak da će i oni koji su sumnjičavi po pitanju ovog virusa shvatiti zašto čim pre moramo da prihvatimo izolaciju jer nas jedino to može spastiti da preguramo potencijalni vrhunac epidemije koji se očekuje u narednih desetak dana.

Sve ovo podsetilo me je na fiilm "Los Ultimos Dias", jer Barselona ovih dana pomalo izgleda kao u tom filmu - ali sam celu ovu situaciju predočio sebi kao jedan veliki odmor koji mi je iznenada pao s neba. Zbog užasno napornog i brzog tempa života, iako smo društvena bića, mi smo jedva stizali i da se čujemo sa ljudima koji nam znače. Evo prilike da to ispravimo.

Takođe, ovo je prilika da nešto uradimo i za sebe, da poradimo na sebi. Ima raznih besplatnih onlajn kurseva koji se mogu pohađati. I u ovoj situaciji, ljudi koji gledaju TV ili su na netu, dele se u dve grupe: oni koji prate zabavne sadržaje i oni koji te medije koriste za nešto korisno.

Ako radiš nešto korisno to proizvodi serotonin, poboljšava raspoloženje, učini da više vrediš sebi, sveukupno je dobro i protiv stresa koji preživljavamo.

Što se ekonomije tiče, biće kraha, ali prvo da ovo preguramo pa ćemo valjda i recesiju, neće nam biti prvi put. A slobode koje smo u ovoj vanrednoj situaciji izgubili vratićemo čim se vanredna situacija ukine, čim se stabilizuje.

I još nešto: nekako više volim da verujem da nam ovo priroda uzvraća onako kako smo se ponašali prema njoj, nego da je ovo priča bolesnog mozga iz neke laboratorije, nekog frika koji nam se iz svoje fotelje smeje kako smo unezvereni zbog tog nevidljivog, minijaturnog oblika života na zemlji.

Svima koji su o ovom trenutku najizloženiji riziku da se zaraze - a tu spadaju i novinari - pripada deo onog svakovečernjeg aplauza sa balkona. Vaš novinarski posao jedan je od onih koji ne smeju da stanu.

Disciplinujmo se da bi se ovo što pre završilo".

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Oficirac

    24.03.2020 12:33
    Pozdrav Dule i pazi na sebe i svoje. Vidimo se na Ebru kada ovo prođe. Ne zvao se ja Lorimer, a i ne zovem se tako :)
  • 21114

    24.03.2020 12:02
    Budi dobar tamo i kada se sve zavrsi posalji po duski jedan magnet
  • S

    24.03.2020 11:17
    Sjajno
    Sjajan i mudar nas novosadjanin.Takve smo rasejali po svetu i nije nam stalo da ih vratimo. Zelim da kriza sa virusom prodje, da se vratimo ustaljenom zivotu i da za decu ostavimo bolji svet.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.