Ognjen Palija piše za 021 iz Švajcarske: Nedostaje maski, medicinski radnici padaju s nogu od umora

"U Kini su postupili po nekim 'komunističkim metodama' i suzbili virus u relativno kratkom vremenu. Već tri dana nemaju novih slučajeva. Mi pribegavamo 'demokratkim' metodama koje ne daju rezultate", kaže softverski inženjer iz Lugana Ognjen Palija.
Ognjen Palija piše za 021 iz Švajcarske: Nedostaje maski, medicinski radnici padaju s nogu od umora
Foto: 021.rs
Ognjen se doselio u Lugano pre 18 godina. Tu na jugu Švajcarske, u kantonu Ticino gde živi, govori se italijanski i dosta je sličnosti sa Italijom. Sa njom su povezani ekonomski i politički, imaju sličan temperament i karakter, kaže u izveštaju o tome kako građani ovog mesta prihvataju novonastale okolnosti pod najezdom kovida 19:
 
"U Ticinu radi dosta italijanskih državljana, pa svakodnevno - govorim o periodu do mesec dana pre ove krize - granicu prelazi preko 65.000 radnika iz Italije. Taj broj je dosta značajan, jer čitav Ticino ima nesto više od 300.000 stanovnika, od čega 180.00 radno sposobnih.
 
Život je trenutno usporen, donekle blokiran i, iako nevidljivi, osete se tenzija i nemir u vazduhu.
 
Ljudi su, verujem kao i svugde, uplašeni, zabrinuti, ali ponekad i previše opušteni i samouvereni. Po onom što ja vidim tokom odlaska u prodavnicu ili napolje, dobar deo ljudi je disciplinovan i prati uputstva. Međutim - ne svi.
 
Vrlo često se u komšiluku čuju graja i fešta, ljudi familijarno idu u nabavku hrane ili se previše druže i okupljaju. Budući da Ticino najlošije u Švajcarskoj stoji po broju zaraženih i hospitalizovanih, rekao bih da se još ne pridržavamo dovoljno tih preporuka. 
 
 
Od subote, 14. marta, zatvorene su sve škole, teretane, kafići i bioskopske dvorane, a broj obolelih, hospitalizovanih i umrlih je porastao tri puta.
 
Maske su dostupne, kao i sredstva za dezinfekciju, ali po drastično većim cenama, kao i u ograničenim količinama. Apotekari se pravdaju time da su dobavljači podigli cene, a ja nisam siguran kome da verujem.
 
Država nije preduzela nikakve mere po tom pitanju. Od prijatelja koji rade u bolnicama čujem da je veliki problem to što imaju mali broj maski - jednu masku za čitavu smenu koja traje i po 13 sati. Mi ih nosimo kad idemo u prodavnicu ili u zatvoren prostor, inače tokom šetnje ne.
 
Vidi se manje ljudi na ulicama, ali automobila ne nedostaje. Dosta ljudi, poput mene, može da radi od kuće pa smo po čitav dan u stanu. Mnoge profesije, poput frizera, pedikira, trgovaca u prodavnicama neprehrambene robe, nisu u mogućnosti da rade 'virtuelno', pa su prisiljeni da budu kod kuće i čekaju.
 
Prodavnice su snabdevene, naravno da postoje i prazni rafovi i artikli koji se više kupuju i nose. Govorim o brašnu, ulju, šećeru, konzervama, kao i slavnom toalet papiru. Nema gužvi unutar prodavnica, već eventualno ispred - kontroliše se broj ljudi koji mogu da uđu i budu istovremeno unutra.
 
Pored nedostatka određenog materijala (poput zaštitnih maski) najveći problem je nedostatak medicinskog osoblja.
 
I u Italiji, kao i ovde, medicinski radnici padaju s nogu od umora i preopterećenosti. Dosta je urađeno po pitanju reorganizacije, ali je ovo stvarno veliki pritisak na zdravstvenu strukturu. Naravno, i ti ljudi su podložni obolevanju tako da se još više smanjuje broj medicinskog osoblja koje može da radi.
 
Pozvani su doktori i sestre koji su u penziji, da dođu i pomognu. Dosta studenata je 'izvučeno' sa završnih godina škola...
 
 
Što se radnika tiče, nisam još čuo da je bilo masovnog otpuštanja. Banka za koju radim je u kratkom periodu uspela svima (preko 750 zaposlenih) da obezbedi tehničke mogućnosti za rad od kuće.
 
Najviše trpe zanatlije i samostalni delatnici jer oni zavise direktno od mesečnog fakturisanja, tj. posla koji su taj mesec obavili. Oko njih se angažovala država i obećala da će im u ovom kriznom periodu isplatiti pomoć. Nisam upućen u kolikoj meri će to biti.
 
Kada razmišljam o načinu kako se države bore protiv ove bolesti, u Kini su postupili po nekim 'komunističkim metodama' i suzbili virus u relativno kratkom vremenu. Već tri dana, koliko čitam, nemaju novih slučajeva. Te metode nisu dozvoljavale izražavanje mišljenja i neslaganje.
 
Mi, Italija i ostatak Evrope se služimo nekim 'demokratskim' metodama kojima 'preporučujemo' ljudima šta da rade i kako da se ponašaju, a virus se širi i broj žrtava se povećava. Naš moderan svet računa mnogo na svest građana i društvenu odgovornost, međutim, to ne donosi očekivane rezultate. 
 
I dan danas postoje ljudi koji veruju da je to neka zavera 'velikih sila' za kontrolu populacije. Mogu slobodno da kažem da se u ovakvim kriznim momentima ljudsko razmišljanje ne razlikuje mnogo u Srbiji, Italiji, Švajcarskoj ili Španiji.
 
Oni osnovni ljudski strahovi i karakteristike izlaze na videlo".
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Budivoje

    30.03.2020 15:44
    Za ovog ekonomistu, @Branislav bi?
    I fizika je čista prirodna nauka, pa su ljudi pomoću nje napravili atomsku bombu (čak je i upotrebili, i to 2x na živim ljudima). A ekonomija je društvena nauka, jer se ekonomijom bave samo ljudi.
    Ja samo toliko, izvinite na smetnji.
  • Deks

    27.03.2020 12:52
    Pandemiju virusa korona ne treba koristiti za promociju nedemokratskih metoda i masovnu represiju stanovništva. Mnoge mere da bi se smanjila mogućnost širenja virusa su dobre i poželjne ali sve do trenutka dok one ne ugroze ljudska prava.
  • Gva

    26.03.2020 14:44
    pitam se...
    Gde je sad onaj "magarac" što je kao "iz švajcarske", tj iz nekog srbijanskog podruma, omalovažavao i sejao paniku kako nema osnovnih namirnica ni robe u Švajcarskoj. Na to mu je i cenzor pomogao da ne odobri demanti bulaznosti!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.