Slađa Milenković piše za 021.rs iz Moskve: Nema policijskog časa, ali grad od 12,5 miliona ljudi stoji

Nije uvedeno vanredno stanje, nema ni policijskog sata. Da to urade, država bi snosila velike troškove i posledice, misli majka dva osnovca koja ovih dana sa njima korača stresnoosvojivim onlajn platformama učenja
Slađa Milenković piše za 021.rs iz Moskve: Nema policijskog časa, ali grad od 12,5 miliona ljudi stoji
Foto: 021.rs
Glavni grad Rusije već 15 godina je dom za Slađu Milenković i njenu porodicu. Kao i mnogi ljudi širom bivše Jugoslavije i ona je sreću potražila daleko izvan eksjugoslovenske geografije. Moskva je bila njihov izbor, grad u kojem se mnogo radi, ali može i da uživa. 
 
Međutim, ni milionska ruska metropola ovih dana nije ono što je bila do pre samo mesec dana, kaže Milenković, pričajući o tome kako Moskovljani podnose izolaciju i propisane mere zaštite od širenja virusa.
 
"Grad od zvanično 12,5 miliona ljudi polako staje. Trenutno sam u ludilu kod kuće, sa svoja dva osnovca, pomažem im oko škole, da se uklope u online nastavu na raznoraznim internet platformama, da je kako treba prate a potom na raznim platformama da urade i domaće zadatke. Nije lako uklopiti se u sve to, počevši od toga da treba upamtiti šifre za sve platforme. Mučenje je to i za decu, i za roditelje, i za učitelje. Suprug svakog dana ide na posao, on je mašinski inženjer, gradilišta nikad ne miruju. 
 
Rusi su malo drugačije reagovali što se tiče korone. Kopnenu granicu sa Kinom su zatvorili čim je tamo buknula epidemija a već u februaru uveli su i merenje temperature beskontaktnim toplomeroma - na aerodromima, na ulazu u škole i bolnice. 
 
 
 
Moskva je još 8. marta normalno funkcionisala, osim što su medicinari obučeni u zaštitnu opremu na aerodromima dočekivali avione koji su stizali iz područja u kojima je buknula epidemija. Moj suprug se u to vreme vratio iz Crne Gore i fotkao je ljude u skafanderima koji su dočekivali putnike iz Milana. 
 
Zapravo, nešto je počelo da se dešava 16. marta. Tog dana vlasti su prepustile roditeljima da odluče, da li će decu slati u škole ili će ona ostati kod kuće. Nekoliko dana kasnije, 23. marta počela je nedelja zvaničnog raspusta, ali su nas iz škole obevestili da će trajati tri sedmice. Tada su zatvoreni i bazeni, teretane, pozorišta, zabranjena su sva okupljanja. 
 
Dva dana kasnije građanima se obratio predsednik Putin. Bilo je to njegovo prvo obraćanje od avgusta 2018. godine (kada se obratio penzionerima), proglasio je plaćenu neradnu nedelju od 28. marta do 5. aprila. Tog dana u Rusiji je bilo 658 zaraženih, 29 ljudi je ozdravilo, a smrtnih slučajeva nije bilo.
 
Tom prilikom predsednik Rusije je najavio da će raditi prodavnice, apoteke, transport i svi organi vlasti. Govorio je o pomoći ugroženima i povećanju socijalne pomoći sa 8.000 na 12.000 rubalja (otprilike sa 100 na 150 evra), o dopunskoj isplati od 5.000 rubalja u sledeća tri meseca svakom detetu do tri godine starosti koje i inače ima pravo na dečiji dodatak.
 
 
Govorio je i o otkazivanju izbora koji su bili planirani za 22. april. Obećao je dopunske korake u stabilizaciji ekonomije, da bi se sačuvale plate, radna mesta, mala i srednja preduzeća; smanjivanje poreza na plate sa 30 na 15 odsto te odgađanje otplate kredita u slučaju da se plata smanji više od 30 odsto.
 
Zamolio je građane da ostanu kod kuće, pogotovo one starije od 65. godina i one sa hroničnim bolestima. 
 
Sedam dana kasnije, 29. marta, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin objavio je da od 30. marta Moskva ide u samoizolaciju, i da se ta odluka odnosi na sve građane bez obzira na uzrast. 
 
Inače, ranije Putinovo obraćanje - izgledalo je - kao da su Moskovljani shvatili kao odmor: izletišta su bila puna, parkovi takođe. Broj zaraženih se popeo na 1.534, od toga ih je 1017 bilo u Moskvi, umrlih je bilo osam a 64 je ozdravilo. 
 
Putin se Rusima kratko obratio ponovo 2. aprila. Zahvalio se svima koji moraju da rade, pre svega medicinskim radnicima i volonterima. Proglasio je do 30. aprila neradni plaćeni mesec. 
 
U tom trenutku u Moskvi je retko ko nosio maske. Po netu su kružile fotke da nam je Putin po gradovima pustio lavove da bi ljudi ostali u kućama. Mi smo bili na raspustu i izlazili smo na dečja igrališta. Posle tog njegovog obraćanja, igrališta su zatvorena, odnosno, ogradili su ih trakama, zatvorili su i parkove, tržne centre, bioskope. 
 
 
Sada rade metro i nadzemni gradski prevoz. Ko je mogao da ode iz grada negde na selo, i da radi od kuće, taj je to i uradio. 
 
Nije uvedeno vandredno stanje. Nema policijskog časa. Da to urade, mislim da bi država snosila velike troškove i posledice. 
 
Rusi poštuju samoizolaciju, malo je ljudi na ulicama, nema gužve, ni na putevima, ni u prevozu. U prodavnicama ima svega kao i inače. Posle prvog Putinovog obaćanja nestalo je heljde u zrnu, koja ih je othranila u Drugom svetskom ratu, međutim vrlo brzo se pojavila u prodavnicama. Rusi su se opametili posle krize i sankcija od pre desetak godina. Postali su vredni i mnogo toga što su ranije uvozili - sada proizvode sami. 
 
Oni koji imaju maske počeli su da ih nose, pogotovo u prodavnicama, gde se drži rastojanje. Maski u apotekama uglavnom nema, i to je razlog što ih još dosta ljudi ne nosi. Ponekad se pojave u nekim internet prodavnicama. Primećujem da su Moskovljani ogorčeni zbog toga što čitaju da se avioni sa pomoći šalju u Italiju, Ameriku, Srbiju, a oni maske u gradu ne mogu da kupe. 
 
Inače, još u februaru u Moskvi je ubrzano počela da se  gradi bolnica na 80.000 metara kvadratnih, brzo napreduju jer raste broj zaraženih. 
 
 
Mi se trudimo da - kao - normalno živimo. Savladavamo dnevnu rutinu oko škole i maštamo o danu kada će se ovo zvati juče. Maštamo o raspustu, našem Trebinju, najlepšem nebu na svetu i još jednom predivnom letu tamo. I nadamo da će ovo brzo biti samo ružna uspomena."
 
Kako izgleda Moskva ovih dana može se videti u galeriji: 
 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.