Zašto nije bilo dovoljno da budeš ti, predivni mladiću dragi?

Povodom smrti reditelja Igora Vuka Torbice...
Zašto nije bilo dovoljno da budeš ti, predivni mladiću dragi?
Foto: 021 (Printscreen)

Ako si mlad, prepametan, darovit iznad granica koje nadvisuju nebo, ako tvoja harizma pomera granice ravnodušnosti u drugim ljudima i budi mislećeg čoveka u njima, ako si lep kao grčki bog, ako si ostvaren kao umetnik, ako su tvoje predstave novi misaoni prostor u sveukupnoj kulturi regiona, ako si hrabar i drzak do srži istine, toliko da ti se dive upravo oni čijem se talentu ti diviš, ako te strasno mrze samo oni koji bi - a ne mogu - da budu kao ti, ako te obožava branša čiji si deo - bar oni najbolji u njoj, ako ti se zbog svega toga ljudi dive i ako te, uz sve to, kao muško biće voli neko isto tako dobar kao ti, pa zašto sve to nije bilo dovoljno za život?

Zar život nije misija? To si tvrdio ti sam.

Tvoja je bila da podsećaš da možemo i moramo biti bolji. Da nikad ne smemo odustati od toga.  

Pa zašto je onda izbor bio odustajanje?

Zbog carstva mraka? Zbog tartifâ? Iz potrebe da se najzad nađe neki mir?

"Pretpostavljam da sam našao neki svoj način da živim u ovoj zemlji, suzio sam krugove pažnje i interesa, našao prostor gde mogu da radim i bivam, da se odmaram od tog ludila. Sigurno da ono što se dešava, ono u čemu živimo, nije najugodnija stvar", rekao je pre nekoliko godina reditelj Igor Vuk Torbica povodom novosadskog gostovanja svoje preduhovite slovenačke predstave "Ožalošćena porodica".

Na propitivanje, sme li biti smeha u trenutku kada više ništa nije smešno, rekao je:

"Smeh danas služi da označimo prostor gde smeh više ne sme da postoji, da ga rabimo do trenutka kada stvari treba označiti: ovde počinje - ne tragedija, već nešto što ne bi trebalo da ima samo lekoviti aspekat. Tome smeh danas služi."

Da li prostora, pa ni za takav smeh, zaista više nije bilo, prostora koji je tako inteligentno i ingeniozno stvorio u "Tartifu", predstavi koja je vraćala veru u prostor istine i slobode, koja nas baš temeljno sramotila kao ljude, sve nas koji ćutimo i sve pod tepih guramo.

Počivaj u miru, mladiću dragi.

Neki drugi će sada - umesto tebe - morati da podižu lestvice ljudske.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Zaza

    24.06.2020 21:23
    Zašto si odustao?
    Markp Malenčić iz Mokrina zluradi i oholi čovek, svojim komentarima je ponizio sebe,
    Igora Vuka Torbicu nije on nas i dalje obasjava svojim talentom i veličinom. Prijavljeno facebooku, i sve uklonjeno.
  • Džo

    23.06.2020 15:40
    Pretuga. U ogledalu njegove smeti naša ništavnost je još veća. Infant, Hinkeman, Tartif, Carstvo mraka. Neka ti je mir tamo gde si
  • Milica Srpkinja

    22.06.2020 13:49
    ponos
    Igore, ponosan i bogat je svako ko te je poznavao, razumeo tvoj rad, cenio te kao coveka, umetnika, cistu dusu... Zaista nikom ne bih pozelela da od "botovske plate" mora detetu da priusti ni kiflu, a kamoli stan, diplomu, polozaj u drustvu... veca kletva od toga ne treba ni detetu ni roditelju! Zato ne uzimajte ih u usta misleci narode, neka lupaju minuse i tako smiruju sopstvene strahove i frustracije, jer uskoro ce se poceti sami spaljivati da bi se spasili od samih sebe ...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.