Imunizacija poezijom: Duško Domanović, pesnik futurističkog pluskvamperfekta

Poetski brevijar "Ono što smo bili" precizna je arhiva našeg musavog prezenta koja hrabri da pomislimo da bismo morali i mogli bolje i drugačije da živimo. Napisao ga je pesnik koji je sve svoje od reči svojih sazidao.
Imunizacija poezijom: Duško Domanović, pesnik futurističkog pluskvamperfekta
Foto: 021.rs

Nije tačno da više nema pesnika proroka, onih koji se "prejedu sna, a zemlje ostanu gladni", onih što - od vetra - pijani jurišaju na kapije laži, rastavljajući njene markantne mladeže i rastegljive padeže.

Jedan takav istinski pesnik, koji od kiše maglu plete, a od magle vazduh zida, sve je svoje od svojih reči sazidao. On je pesnik futurističkog pluskvamperfekta čiji su čelični stihovi nikli iz ovog našeg musavog prezenta.

Duško Domanović mu je ime i nedavno je u odjeku svoje samoće ispisao novu zbirku poezije. Taj njegov znalački posložen poetski brevijar zove se "Ono što smo bili", nadvijen je nad sopstvenom senkom i mrakom što huči iz utrobe sveta, i vrlo jasno svedoči o tome zašto je perfekat naš prezent koji vodi u sumnjivi futur.

Kao tek retki pesnici danas, Domanović se ne kiti velikim rečima, ne mlati praznu slamu njima, ne stvara promaju pogrešnih značenja, nema kod njega manjka ljubavi, nema ni prezira, jeda, ni gorčine. Ali ni besa, iako mu stihovi vulkanski pršte kao varnice što frcaju iz vatre. 

Takvo ispisivanje sveta, iz frekvencija koje nisu dostupne - ali su ipak razumljive - svima, moguće je samo ako nisi neki mletački trgovac koji, kad god je to moguće, pazar umešno tvrdi, kapitalizujući debelo neku metaforu i hiperbolu, jedan južni deo zemlje Srbije, a nekad i zlatna žita vojvođanska i lucerku njenu žutu.

Domanović, izvesno je, nije ušuškan u svilene kukavičluke - a priznaje da ih i on ima, i ne očijuka sa sopstvenim dželatima - tu je već opasno kategoričan, i baš zato je njegova poezija, uostalom kao i proza njegovog slavnog prezimenjaka Radoja, dragoceno ostrvo smisla u moru govana u kojima plivamo do guše.

 

Možda se baš zato u knjižarskim rafovima, među knjigama "bezopasnih pesnika koji su svet učinili opasnim mestom za življenje", koji u svojim biografijama imaju sve nagrade sa imenima pesnika pravih, ne može naći "Ono što smo bili". Što je živa šteta, jer bi imunizacija tim štivom - nek ovom prilikom oproste nedodirljivi Cink i kolege mu - vitamini B, C i D - mogla da bude presudna, ne samo za dve naredne ključne nedelje, već uopšte, onako suštinski važna za nas. 

Zato, ovog leta "što na žurbu miriše", dok osluškujemo "kako nam plače sve ono što smo bili", treba čitati poeziju što bilduje emocije na leru. Domanovićeva se može poručiti preko FB profila pesnika. Vredi truda, jer potanko podseća zašto "to što proleća rađamo ne znači da smo živi".

Možda bi trebalo prvo oživeti, jer tek potom pravo buđenje sledi...

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Maja

    06.08.2020 09:14
    Pesničina. Svaka pesma Duletova gr. omom ubija u stomak dobar je i onaj njegov pesnički kabare. On mi je za Stwrijino pozorje ili Infant.
  • NS

    06.08.2020 08:53
    Ono što smo bili
    Dule je sjajan!
  • S.

    05.08.2020 00:24
    Ntp
    Za razliku od beskrvnih, sterilnih i kvazi urbanih pesnika(kakvih je danas najvise), i njihove dosadne i kliseizirane poezije, domanovic pise poeziju u kojoj pulsira zivot, pise hrabro, ne stedeci ni sebe ni druge, sto je jedini nacin da poezija bude istinita i da govori o sustinskim stvarima... Da ova sredina nije beznadezno provincijalna i malogradjanska bolje bi vrednovala to koga ima... Ovako, popularni su oni dovoljno lazni da budu prihvaceni kao veliki

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.