Debata o ćutanju: Skrivanje tela ubijenih na Kosovu kao modus operandi

Već dve nedelje se debatuje o masovnoj grobnici koja je otkrivena u blizini Raške.
Debata o ćutanju: Skrivanje tela ubijenih na Kosovu kao modus operandi
Foto: 021.rs (Pixabay, N1)
Piše: Veran Matić
 
Tačnije rečeno, debatuje se o pokušaju prećutkivanja koje je narušeno sredinom novembra kada je Asim Grdžaliu, direktor Insituta za sudsku medicinu u Prištini, izjavio da je u Kiževaku, u opštini Raška, pronađena masovna grobnica.
 
Dva dana kasnije, Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije, izjavio je da se veruje da je u grobnici pronađeno između 15 i 17 tela čija će identifikacija biti moguća tek posle DNK analize. Uskoro je usledilo i saopštenje Odeljenja za ratne zločina Višeg suda u Beogradu koje je zatražil0 ekshumaciju pronađenih tela.
 
Do sada je na tlu Srbije pronađeno 941 telo u četiri masovne grobnice u Batajnici, Perućcu, Petrovom selu i Rudnici. Kiževak je peto mesto, peta masovna grobnica.
 
Hronološki, prva je otkrivena u Batajnici 2001. godine sa 744 tela. Iste godine u Petrovom selu je pronađeno 61 telo, a kod jezera Perućac 84 tela. U Rudnici su 2013. godine pronađeni posmrtni ostaci 52 osobe.
 
Porazna statistika. Porazne brojke.
 
I razmišljanje o porodicama nestalih koje svaku sličnu vest dočekuju sa nadom da će se njihova potraga tu okončati, da će dostojanstveno sahraniti najbliže i da će nakon toga konačno moći da se okrenu ka budućnosti umesto kao do tada - ka prošlosti.
 
Uznemirenje na širem planu zbog ovakvih vesti traje neko vreme ali se vremenom stiša i padne u zaborav - do nekog novog sličnog otkrića.
 
Pošto je skrivanje tela ubijenih sa Kosova po Srbiji očigledni modus operandi, izvesno je da postoji još grobnica koje treba što pre pronaći, ekshumirati tela i identifikovani žrtve.
 
Podaci se sigurno mogu pronaći kod onih koji su naredili premeštanje tela, pravljenje novih masovnih grobnica, do onih koji su to realizovali - onih koji su otkopali postojeću grobnicu, utovarali tela, transpotovali, onih koji su otkopavali novu, istovarivali tela, ponovo zakopavali. Minimalno 20 svedoka po grobnici. I jasan zapovedni lanac koji je jedini to mogao narediti i realizovati.
 
Grobnica u Raškoj iskopavana je pet godina, jer je kamenolom u međuvremenu radio pa je teško bilo locirati pravo mesto, a i ogromnu količinu kamena ukloniti.
 
Kada to znamo, onda je jasno da je neophodno stvoriti pravi plan za proveravnje svih mesta za koje postoje indicije da su mesta pokopa, kao i ispitivanje svih aktera i mogućih aktera o tačnim lokacijama i razotkrivanje istih u što kraćem vremenskom peridu.
 
Masovne grobnice su kancer koji nas razara. Važno je da ih otkrijemo kako bi se žrtve dostojno pokopale, kako bi porodice našle bar taj mir u saznanju da mogu da se oproste od najdražih. Ali važno je i da Srbija dobije šansu da se izleči od tog kancera - zločina koji su počinjeni u njeno ime. Da ne ostavljamo u nasleđe taj zločinački paket koji će tako nerešen i našim naslednicima predstavljati faktor nestabilnosti, sramote, otvarati prostore ranjivosti…
 
I da ne bude konstantno podložna nestabilnostima i nepredvidivostima koje izazivaju informacije o mogućih mestima gde su preneta tela, otkrivanju podataka o tim grobnicama sa ciljem izazivanja nestabilnosti u nekom dramatičnijem političkom trenutku ili pred nekim važnim odlukama.
 
Ova mesta moraju da budu obeležana na adekvatan način kao mesta sećanja i mora se omogućiti da porodice mogu da posećuju ta mesta u procesu žalovanja i sećanja na svoje najdraže. Zato je bitno da postoji kontinuitet u pronalaženju nestalih i da se na tome konstantno radi - u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, na Kosovu, u Hrvatskoj… Samo tako ostajemo dosledni ideji pomirenja – 25 godina nakon Dejtona i više od dve decenije nakon Kumanova.
 
Pronalazak nove masovne grobnice vremenski je koincidirao sa debatom koja se otvorila povodom saopštenja Inicijative mladih za ljudska prava. Inicijativa je ocenila kao neuspeh festivala "Mirdita, dobar dan!" činjenicu da su neki od učesnika ranijih izdanja ovog festivala sa Kosova učestvovali u kampanji glorifikacije optuženih za ratne zločine i pritiscima na rad Specijalizovanih veća u Hagu.
 
Organizatori su se time temeljno distancirali od poruke koju šalje kampanja "Sloboda ima ime - OVK".
 
Voleo bih da se o ovom saopštenju više govorilo u našoj javnosti i da je gest organizatora festivala dobio veći publicitet između ostalog i zato što to predstavlja primer pravovremene i odgovorne reakcije.
 
Pokušavajući da zainteresovanoj srpskoj javnosti predoči ozbiljnost problema sa kojim su se na Kosovu suočili organizatori festivala, urednica portala Kossev Tatjana Lazarević je načinila jedno zanimljivo poređenje sa ovdašnjom političkom i kulturnom scenom: "Zamislite situaciju u kojoj jedna Biljana Srbljanović pokreće kampanju za podršku Ratku Mladiću i kaže kako je to umetnost".
 
Ne mogu to da zamislim. Zato je ovaj bolan gest Incijative mladih bio nužan kako bi otklonio nezdravo tkivo koje bi nastavilo da opterećuje inače odličan festival "Mirdita, dobar dan!". Sada se vrlo jasno zna gde su crvene linije iz prošlosti koje se ne mogu prelaziti zarad budućnosti.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • M

    05.12.2020 22:53
    Milosevic je bio lukav politicar i manipulator,secam se price kada je trebao biti isporucen u Hag i njegove kasnije odbrane koja se zasnivala na tome da se on identifikuje sa drzavom i nacijom:ako sudite meni,znaci sudite celom narodu.Mi psiholozi smo se bavili time i jasno nam je bilo sta ce se desiti.Ljudi su poceli da osecaju krivicu iako nije bila realna,anksioznost i da se brane od zlocina koji nisu pocinili,umesto komandne odgovornosti fokus je preusmeren na kolektivnu krivicu.Slicno se desava i danas,sadasnji predsednik je dobro proucio ovaj mehanizam zvani "drzava to sam ja".
    Sto se tice zrtava,njima je sad svejedno, nego sta cemo mi koji smo preziveli a isto smo zrtve?
  • Sloba53

    05.12.2020 16:17
    Činjenica je da se izvršioci zločina , direktni ili indirektni , grčevito bore da se krivci ne pronađu , da bi zločin pao na ceo narod . Činjenica je i da niko ne govori o zločinima svog naroda , osim na nivou incidenta ili slučaja.
  • @@s

    03.12.2020 20:38
    Bas tako,ja licno nemam osecaj krivice jer ne pocinih nikakav zlocin,tako da ga ne zelim ni preuzeti na sebe zbog drugih koji jesu, niti biti niciji saucesnik.Negiranjem zlocina i okretanjem glave na drugu stranu,to postajemo.TO nece moci.Bar u mom slucaju,a vi kako hocete.
    Da ponovim,radi se o zlocinima koji se stavljaju nama na teret,ako me niste razumeli.Zlocine koji se stavljaju drugima na teret,drugi takodje pokusavaju da negiraju,umanje i sl. takodje nisu moji ,ali takodje ne znaci da se nisu desili i svi koji to rade,takodje su saucesnici,svesno ili nesvesno.Da li je sada jasnije?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.