Tačka ili zašto se u crkvi šapuće?

Prekosutra se obeležava pravoslavni Božić, verski praznik koji miri i nosi poruku ljubavi i sloge. Tako kažu.
Tačka ili zašto se u crkvi šapuće?
Foto: 021.rs
Piše: Veran Matić
 
U jučerašnjem incidentu u Srbobranu ekipi televizije N1 onemogućeno je da uđe u portu crkve Svetog Bogojavljenja Gospodnjeg tokom obeležavanja godišnjice Racije u Bačkoj. U pitanju je bio događaj od javnog značaja kojem su prisustvovali predsednik vojvođanske skupštine Ištvan Pastor i predsednik pokrajinske Vlade Igor Mirović, koji su odali poštu žrtvama Racije u Bačkoj prilikom koje su 1942. godine mađarski fašisti ubili 4.500 ljudi – Srba, Jevreja i Roma.
 
Argumentacija sekretara Bačke Eparhije kojom je pravdao ovakvu odluku bila je dodatno pojačana stavom da "N1 nema šta da traži u portama Srpske pravoslavne crkve na teritoriji Eparhije Bačke, tačka".
 
TAČKA. Da, tačka.
 
Januara 2021. godine to izgovara visoki predstavnik crkve koji se oseća dovoljno moćnim da u prisustvu najviših predstavnika pokrajinske vlasti to izgovori i da mu se niko ne suprotstavi. Poštujem autononomiju crkve ali ne može se zaobići odgovornost i ćutanje Pastora i Mirovića koji su pristali da godišnjicu Racije kao događaj od javnog značaja obeleže na mestu gde se selektivno puštaju mediji. I gde se stavlja ovakva vrsta tačke. Oni takođe snose odgovornost jer su učestvovali u pozivanju medija na ovaj važan događaj, uključujući i N1.
 
Znam da je crkva moćna i uticajna, ali znam i da je Republika Srbija sekularna država u kojoj važe Ustav i medijski zakoni koji definišu šta je javni interes. A juće je postojao javni interes da se izveštava o godišnjici Racije i njenom obeležavanju. Makar zbog očuvanja uspomene na 4.500 nevinih žrtava.
 
Nikakva "trajna medijska hajka" koju, po rečima SPC, vodi N1, ne može da bude opravdanje za ovakvo ponašanje zbog kojeg su reagovala novinarska i medijska udruženja. Zato je i ANEM insistirao da se zvaničnici ograde od ovakvih stavova domaćina iz Bačke epathije.
 
Ne verujem da će se ograditi, jer znam koliki uticaj na glasače ima crkva, čiji pojedini predstavnici na ovakav način zloupotrebljavaju svoj položaj.
 
Ali moraju da znaju da je u pitanju drastičan oblik ograničavanja prava na rad redakcije N1, diskriminacija i ničim argumentovana kleveta protiv ove medijske kuće. Cinična poruka funkcionera Eparhije Bačke pristojnoj novinarki, da mogu da se "žale upravi vodovoda", najbolje govori o tome kako crkva zamišlja svoj položaj u ovoj državi – drugim rečima, možemo da radimo šta god hoćemo kome god da se žalite, mi smo iznad institucija, sistema i zakonskih regulacija i obaveza koje propisuje pravna država.
 
Ovo je takođe i otvoren prostor za satanizaciju redakcije N1, kojoj se ničim obrazloženo pripisuje delovanje protiv SPC, pravoslavlja, itd. Što je svakako deo onoga što se definiše kao ugrožavanje bezbednosti putem stvaranja atmosfere netrpeljivosti prema određenim novinarima i određenim medijima.
 
To je jednostavano nedopustivo.
 
O tome se još 2005. godine govorilo i u trodelnom Peščanikovom serijalu "Zašto se u crkvi šapuće?" u produkciji ANEM-a, koji smo na televiziji B92 emitovali dakle pre više od deceniju i po. Sećam se ostrašćenih reakcija crkve na koje me je podsetila jučerašnja zabrana. Doduše, pre 16 godina tačku niko nije smeo ni da pomene. To sasvim dovoljno govori.
 
Tekst prvobitno objavljen na portalu Javni servis.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Dragi

    06.01.2021 14:59
    Kako da se Mirovic pobuni i direktno protivreci sefu?
  • Moler

    06.01.2021 10:18
    Atmosfera
    Pitanje za Verana....
    Kako se zove kako kaze” sirenje atmosfere netrpeljivosti prema crkvi. Da preciziramo, samo prema SPC, eto pitanja
  • Boco

    05.01.2021 23:42
    Ovde se radi o tome da vlada vojvodine organizirala pomen i pozvala novinare i bez veze je sto je sa keja pomen organizirala u srbobramu. A mirovic i pastor prolaze pored novinarke ko fa su pali s marsa. Crkva se jos jednom pokazala onakvom kakvom je. Jadno

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.