INTERVJU Natalija Vladisavljević: Uvek prvo pišem, pa onda plešem

Kaže da je u Per.Art-u naučila sve, pa i da pravi planove za budućnost. Važno joj je da bude na sceni, "jer samo ovako ima smisla da živi ovako". Smatra da umetnik mora da istražuje svoj talenat, a to znači da moraš da imaš ideju i da onda iz glave izvlačiš pojmove, potom dolazi improvizacija. Ovo je razgovor sa Natalijom Vladisavljević čiji predivno jednostavni i dirljivo iskreni stihovi vraćaju na fabrička podešavanja.
Pet umetnika sa invaliditetom - iz Novog Sada, Varšave i Hamburga, 16. i 17. februara održaće onlajn performans-predavanja u okviru programa "DIS_Lecture" koji je osmislio Saša Asentić, umetnički direktor nezavisne umetničke organizacije Per.Art. Govoreći o plesu, invaliditetu, politici teksta i tela, te stanjima isključenosti, izolacije i otpora, Dalibor Šandor, Natalija Vladisavljević, Denis Zajdel, Maja Kovalčik i Aleksandra Skotarek, predstaviće nam svoj umetnički rad.
 
Predavanja DIS-Lecture mogu se pratiti nakon registracije na LINKU
 
Uoči ovog događaja, o svom učešću na njemu, za 021.rs je govorila Natalija Vladisavljević, istaknuta članica Per.Art-a, asocijacije koja već dugi niz godina rekreira umetničku praksu sa umetnicima sa invaliditetom. Poezija Natalije Vladisavljević, njene predivno jednostavne i dirljivo iskrene pesme, nemali broj puta bile su okosnica predstava i performansa Per.Art-a. O tome zašto je umetnost jedan od načina da diše najbolje opisuju stihovi iz jedne njene pesme "Ovako ima smisla da živim ovako". Oni ujedno mogu da budu uvod u ovaj razgovor sa njom koji je vođen uz podršku koreografkinje i plesne pedagoškinje Olivere Kovačević Crnjanski. 
 
021: Šta je DIS_Lecture?
 
Natalija: Kada su mi preveli naziv, ja sam onda razumela da je to o nama. Slažem se sa Sašinom idejom da napravi ovakav projekat o nama. Zajednički projekat o nama, o celoj grupi umetnika. Treba svi da možemo da radimo, i mi sa invaliditetom, i bez invaliditeta. 
 
021: Koji je tvoj deo u tome, šta će biti tvoj zadatak?
 
Natalija: Ja sam sa Oljom i Sašom sarađivala na mom performansu. Podvlačila sam iz moje knjige sve što je važno za pozorište, i moje pesme, i priče. Napisala sam o sebi kako sam počela da se bavim pozorištem i partituru za kraj. Izabrala sam sve koji će da rade sa mnom, koji mogu da kažu nešto o meni. Sa Dunjom (Dunja Crnjanski, saradnica Per.Art-a) sam radila na muzici. Na kraju sam ja otplesala "Labudovo jezero". Predstavila sam sebe kroz taj ples. To sam radila kroz improvizaciju, kroz govor tela, tako predstavljam samu sebe. Ovo mi je prvi put da sam se ovako predstavila. 
 
021: Ljudi koji prate kulturu u Novom Sadu znaju da pišeš. I da igraš u predstavama Per.Arta. Kako pisanje, a kako igranje/plesanje doprinosi tebi ka osobi? U čemu ti pomaže pisanje, a u čemu ples?
 
Natalija: Uvek prvo pišem, pa onda plešem. To me inspiriše. Pišem koreografske partiture, grafičke i muzičke za plesače. Tako sada radim kao koreograf na svojoj novoj predstavi "Ples u XXI veku".
 
021: Sebe definišeš kao umetnicu. U čemu se umetnik razikuje od ostalih, takozvanih običnih ljudi?
 
Natalija: Treba da se ima talenat za umetnost. Treba da se istražuje taj talenat. Treba da imaš ideju, i onda iz glave izvlačiš pojmove, i onda radiš na tome kroz improvizaciju. Tako ja radim kao umetnica.
 
021: Šta misliš kako ljudi doživljavaju tvoju umetnost? Šta tebi znači to kako je oni doživljavaju? 
 
Natalija: Publika me voli. Posle predstave dobijem aplauz. To mi mnogo znači. 
 
021: Kako preživljavaš ovu celogodišnju izolaciju?
 
Natalija: Ja se borim da ne budem bolesna, ova situacija mi nije prijatna i žao mi je što sam sada u ovoj situaciji, u ovoj izolaciji, ali moram sada da se čuvam. Moj brat i ja još nismo dobili vakcinu.
 
021: Kako joj se odupireš? Kako izgleda tvoj otpor izolaciji?
 
Natalija: Ja radim bez obzira na sve. Razmišljam da nastavim sa svojim radom, Saša, Olja i ja, ali ne samo mi, nego treba i svi ostali da nastave da rade. Nažalost, ne znam kada ću doći u Novi Sad. Pišem, crtam, razmišljam, radim za sebe, ali i za druge, tako da, rad mi pruža osećaj da nisam usamljena. 
 
021: Kada se osećaš kao deo ovog društva? 
 
Natalija: Osećam se kao deo ovog društva. Živim svoj život. 
 
021: Kada se osećaš isključenom? 
 
Natalija: Ne osećam se. 
 
021: Šta si sve naučila u Per.Art-u čiji si deo dosta dugo? Kako bi opisala rad i život sa njima?
 
Natalija: Naučila sam sve o svemu u Per.Art-u. Naučila sam da pravim planove za budućnost. Meni je važno da sam na sceni. Ja ulažem doprinos sa svima da radim na plesu. Ja sam koreograf, ali ne radim samo ja u ovom našem zajedničkom projektu. Sada mi sve to jako nedostaje, nedostaju mi moji prijatelji. Već 20 godina sam u Per.Artu. Osećam da me svi vole, to mi je važno. Sve što poželim, radim u Per.Art-u. Srećna sam što sam okružena prijateljima i što me ceo svet gleda. 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.