Kako perfidno odigran manevar, Smrti!

Ali, zajebala si se, Smrti, ovoga puta jako: crnoj ptici ne daju se lako oni koje voliš, oni samo sklopljenih krila nastave da snivaju, zauvek ugravirani u duše onih koje su jednom zaposeli. Dok ijedna duša pamti, smrti - znaj Smrti - nema. Večnost je jedina opcija.
Kako perfidno odigran manevar, Smrti!
Foto: 021.rs
Kada umre Jedan Čovek, nikada ne umire samo on, ne ode u vetar samo to jedno postojanje, samo taj jedan njegov ovozemaljski život. Ne odlazi tada samo ni taj jedan njegov kofer, pun, crni, ni to u njemu za put 1953-2021 spakovano. Svi snovi, nadanja i brige, sve želje, radosti i tuge - uspomene sve odreda.
 
Sa tim Jednim Čovekom odlazi još mnogo toga: na put se prvo odlomi poveliko parče duše druge, sva davna sećanja, zajednička neka, velike radosti i ništa manje tuge, mnoge otplakane noći, i isto tako mnogi nasmejani dani, razdragana jutra pride i pijane večeri u nizu, sa njima i ona usamljena, popodneva kišna. 
 
Ode tako i niz tvojih ličnih priča, čudesna istorija isprepletenih ljudi, tvoja mladost, vera, kajanja i šanse, sve ono što si slagao na police mnoge, tačno jedno sećanje na samoga sebe. Ode tako i nema ga više. 
 
Ne veruješ, stojiš, dok gledaš sa strane, kako je uopšte moguć jedan odlazak takav? Odlazak Jednog Čoveka takvog?
 
Jedan Čovek takav otišao je juče sa ovog sveta. Devetnaestog dana februara 2021. godine, u danu kada je ustoličen patrijarh srpske crkve, Srbija je izgubila jednog drugog patrijarha - patrijarha reči pesničke, onog koji je tako vrcavo umeo da nađe čardaš u tim lepim nogama, ali i da se zakocka sa prevarantom životom i izvuče uvek nekog keca iz rukava. Uvek, ali ne i juče.
 
Kako perfidno odigran manevar, Smrti! Kako neočekivano brutalno odigran solo!
 
Ali zajebala si se, Smrti, znaj, ovoga puta jako: crnoj ptici ne daju se lako oni koje voliš, oni samo sklopljenih krila nastave da snivaju, zauvek ugravirani u one čije su duše jednom zaposeli. Dok ijedna duša pamti, smrti - znaj Smrti - nema. Večnost je jedina opcija.
 
Zato, dok jedan D - mol noćas duboko para nebo nad Salajkom, u ime svih nas iz godina svih, za sve one koji govore jezike naše, one bez titla, pusti jednu onu u kojoj su kose pune polena, jer samo se tako, s polenom u kosi, može izdržati sve ovo, samo se sa tom vatrom u nogama može živeti još malo, dostojanstveno, strasno, živeti slobodno....
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Ivana

    22.02.2021 12:20
    Ima jedna tacna recenica Nikole Koje iz jednog filma koja glasi Od ovog moze da se rikne. Od ovih reci srce dodatno moze da rikne. Ali zaskluzio ih je pesnik.
  • Tanja Osijek

    21.02.2021 16:02
    Bravo
    Sve je rečeno!!!
    Perfektan tekst!
  • Generacija 65

    21.02.2021 13:16
    Generacija 65
    Svaka čast Snežana na tekstu

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Brak na kraju tunela: Kako ja to svom popu da objasnim?

Poslednjih nedelja u fokusu pažnje građana i političara je, između ostalog, i najavljeni Zakon o istopolnim zajednicama. Dok jedni misle da je krajnje vreme da se Srbija približi modernim državama u borbi protiv diskriminacije, drugi smatraju da će to ugroziti njihova prava.

Je li, a znaš li ti ko smo mi?

Srbija je zemlja mnogih čuda, u kojoj je baš sve moguće. Možda čak i to da se jednom konsolidujemo i postanemo ljudi koji neće osuđivati žrtve, već nasilnike, kada se dokaže da to jesu.

INTERVJU Gradonačelnik Pule Boris Miletić: Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga

"Ovi prostori hronično pate od nedostatka pristojnosti i kulture dijaloga, ali to vreme je prošlo. Danas se traže drugačiji ljudi. Mi u Istri smo se devedesetih godina u simbličkom smislu odvojili od ostatka zemlje i krenuli svojim putem. Imamo nultu toleranciju prema bilo kojoj koje vrsti nasilja, diskriminacije, ekstremizma i nacionalizma. Ovde se i dalje ponosno pevaju 'O bella Ciao' i 'Bandiera rossa'", kaže gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Đorđe Pejković, arhitekta i strasni biciklista: Obicikljavanje sveta vodi ka većoj slobodi ljudi

Čovek koji je biciklizmu na "Eurosportu" dao novu notu, koji je osmislio "Bicisvet" i pokrenuo "Dnevnik samokontrole" na njemu, nakon kratkog izleta u moderno rusko robovlasništvo, o svojoj biciklističkoj strasti priča sa istoka Nemačke, iz rodnog kraja trabanta, golfa i bube, ali i novog automobiskog čuda - ID.3! Njegovu slobodu ipak raspevava jedan dvotočkaš, doduše ne bilo kakav, već porše među biciklima.

INTERVJU Melinda Nađ Abonji: Uvek je važno pitati se - šta treba pamtiti, a šta zaboraviti

Vojvodina u redovima švajcarske spisateljice ovdašnjeg porekla je dete došaptavanja topola. Čula ih je u dvorištu bakine kuće u Senti, kojim su trčkarale njene igračke - sitne domaće životinje. Za upečatljive slike svog detinjstva Melinda Nađ Abonji dobila je nagradu za najbolji roman na nemačkom jeziku. Sada piše novu knjigu, a u intervjuu za 021.rs priča o Vojvodini, sećanju, osećanju gorčine...

Dozvolite da ispune vaša najkrvavija očekivanja

Kad god prorežimski tabloidi naprasno i uz kanonsku paljbu neimenovanih izvora i stručnjaka upoznatih sa situacijom krenu da izveštavaju o nekoj temi ili pojedincu, ne možete a da se ne zapitate - šta su radili do sada?

Jedan od pola miliona: Pozdrav iz Novog Sada za 500.000 ljudi iseljenih iz Srbije

Tokom godinu dana pandemije 021.rs je kontaktirao desetine zemljaka koji su svoj život izgradili u nekim drugim gradovima sveta. Tamo su priznati stručnjaci, uspešni u raznim sferama života, poštovani građani. Za domovinom ne plaču, nema razloga, jer nažalost ni domovina ne plače za njima. Ovo je tek jedno podsećanje na ljude koji su najbolji deo sebe dali negde drugde, tek jedan pozdrav za njih iz Novog Sada.

Kad maske (ne) padnu

Antivakcinalni, koji je ujedno i pokret koji mahom ne veruje u postojanje virusa korona, može konačno da stavi maske na lice - to je učinila i njihova ideološka vodilja, političarka i psihijatar dr Jovana Stojković i to u crvenoj zoni, gde radi s pacijentima.

Znate li ko je terzija?

Ovo je priča o novinaru Savi Stefanoviću, organizatoru u Pozorištu mladih. Tu je, uz sva znanja koja je tokom života stekao, dao sebi još jednu drugačiju životnu šansu, da postane "terzija". Danas kaže da treba glasno reći šta želiš i umeš, tek onda se možda i otvore neka vrata za tebe, a tvoje je tada samo da prigrliš šansu i vidiš kakve ona nove prostore nudi.